U TRAGANJU ZA SVJETLOŠĆU🔗

„Ashram je energetsko polje gdje je svaka staza unutarnje putovanje.“

-Paramahamsa

Poriv da napusti dom postajao je sve jači. Jedne večeri ova potreba je bila tako jaka da je Paramahamsa osjetio da treba trenutačno djelovati. Sahvatio je da bez daljeg odlaganje treba napustiti život koji je vodio i otisnuti se u život za kojim je čeznuo. Nije više mogao podnijeti da nastavi živjeti na isti način. Paramahamsa je prvo majci želio saopćiti ovu odluku. Duboko ju je volio i želio je minimizirati njenu bol koliko god je to bilo moguće. Te noći je otišao k majci oko 10 sati i pitao ju, „Što bi uradila ako umrem?“ Majka ga je zauzvrat pitala, „Zašto mi postavljaš tako zloslutno pitanje? Kakva je nevolja?“ Paramahamsa je odgovorio, „Nikakva, nema posebnog razloge, samo trebam znati.“ Majka je rezignirano rekla,

„Što ja tu mogu uraditi? Ako se to dogodi, trebam prihvatiti.“ Tada joj je rekao da želi napustiti dom.

Majka se rasplakala. Tijelo joj se nekontrolirano treslo od žalosti. „Znala sam da ćeš jednog daana otić,“ rekla je. On ju je upitao da li možda ne želi da on ode. Rekla je, „Ne, ja znam da ti želiš ići i želim ti da radiš ono što si uvijek želio raditi u životu. Ja te ne mogu u tome spriječiti, ali niti ne mogu podnijeti da te gledam kako odlaziš. Zato plačem.“

Paramahamsa je bio preplavljeni iskustvom majčine bezuvjetne ljubavi. Bila je u dubokoj žalosti, a ipak je podržala sina u onome što je želio. Nije mu htjela biti na putu. Njena nevina i nesebična ljubav duboko ga je dirnula. A ona čak nije bila ni svjesna svoje bezazlenosti.

„Svi veliki hramovi rezoniraju Egzistencuijalnom energijom. Samo biti u njima je već duboka meditacija.“

-Paramahamsa

Paramahamsina duboka čežnja odvela ga je kroz Indiju i Nepal, od Tapovana u Himalayima do Kanyakumaria na jugu i od Dwarake na zapadu do Calcutte na istoku. Njegova parivrajaka (samotno hodočašće) trajala je devet godina, pripremajući cijelo njegovo biće za iskustvo stapanja. Od preko 70,000 milja koje je prošao mnoge tisuće milja je propješačio.

Mahavtar Babaji

Mahavatar Babaji je živući himalajski Učitelj. Paramahamsa je dobio njegov darshan (blagoslov viđenja svete osobe, prim. prijev.) u danima samotnog hodočašća. Babaji je bio taj koji ga je tijekom ovog sureta nazvao 'Paramahamsa Nithyananda', ime pod kojim je danas poznat!

Paramahamsa vodi učenike u Himalayske i druge moćne energetske centre. Koracima spiritualnog hodočašća stvara prostor gdje se može razviti duboka žudnja bića za ispunjenjem.

Himalaysko putovanje 2007

U danima svog samotnog hodočašća Paramahamsa bi napunio posudu s vodom, ali bi prvo provjerio energiju vode s ovim rudraksha viskom i pio bi samo ako visak pokaže da je voda odgovarajuća.

Šafronska vrećica u kojoj je držao sveti pepeo i koja je putovala s njim u svim danima njegovog samotnog hodočašća

Sjeme rudrakshe s brojanice koju je nosio tijekom svojih hodočasničkih dana

Dok se vraćao iz Tapovana, 17000 stopa u Himalayskom lancu, Paramahamsa je stopirao vojni kombi. Kad je kombi prelazio preko kanala na cesti, odbacio ga je tako snažno da je završio na komadu metala koji se zario u njegovu kičmu i napuknuo ju. Vojni doktor kojemu je bio odveden sugerirao mu je 15 dana odmora. Paramahamsa ga nije poslušao. Umjesto toga stavio je sopstveni dlan na povrijeđeno mjesto i nastavio put. Kad je u Haridwaru bio rendgenski snimljen svi su osim njega bili zapanjeni. Fraktura je savršeno zacijelila. Paramahamsa nije tada slutio da će jednoga dana taj iscjeliteljski dodir na sopstveno tijelo koristiti milionima ljudi diljem svijeta!

Iscjelitelji koje Paramahamsa inicira nude svijetu bespatno Nithya duhovno iscjeljivanje

Manikarnika Ghat, Benares - pobjeda nad smrću

Ovo mjesto kremiranja na stubištu svete rijeke Gange smatra se najsvetijim u Benaresu. Kaže se da je to bila točka gdje je Gospod Shiva stvorio Univerzum.

Upravo je ovdje Paramahamsa imao svjesno iskustvo smrti dok je bio u dubokoj meditaciji. Nakon tog izuzetnog doživljaja postao je svjestan da je pobijedio najveći i sveprožimajući strah svakog ljudskog bića na planeti Zemlji-strah od smrti.

Manikarnika Ghat, Benares

Nastavljajući svoje samotno hodočašće, Paramahamsa je najzad postigao unutarnje blaženstvo u svojoj dvadesetdrugoj godini. Ovo je njegova prva fotografija napravljena nakon prosvjetljenja. Vatra u očima je nestala; ostaje samo duboki spokoj. Rajashekaran je postao Paramahamsa Nithyananda.

Paramahamsa kaže, „Duhovno hodočašće je velika tehnika i proces duhovnog razvoja.“ Tijekom trening programa za brahmacharye Paramahamsa je poslao učesnike u svijet da kao lutajući monasi prose i primaju milostinju! Rekao je, „Monaška prošnja je tehnika za distanciranje od emocionalnih fluktuacija. Kad prosiš za milostinju ne bi trebala biti niti sretna kad nešto dobiješ, niti tužna zbog onog što propuštaš!“